INSTITUT NEZAKONITIH DOKAZA U KRIVIČNIM POSTUPCIMA U BOSNI I HERCEGOVINI SA OSVRTOM NA UPOREDNO PRAVO

Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, 2018

Full text Open access: Gold Metadata (CSL-JSON)
DOI 10.47960/2637-2495.2018.26.59
Data confidence 70 medium
How this score is calculated

It is built from checkable properties of the record itself: whether the article has a DOI, how many independent sources confirmed its data, whether the required fields are filled in, and how recent the latest confirmation is. Disagreement between sources and a missing identifier lower it. A value of 80 or above means the record was published without further checking; 60 to 79 means it is published at reduced confidence, with a manual check advisable. A record verified by an editor by hand is never pushed below 90 by a recalculation. This scores our data about the article, not the article itself.

Abstract

U radu se razmatra institut nezakonitih dokaza u krivičnom zakonodavstvu u Bosni i Hercegovini s teorijskog, zakonskog i praktičnog aspekta. Nakon teorijskog obrazlaganja pojma „nezakonitih dokaza“, analiziraju se pozitivnopravne odredbe o nezakonitim dokazima u zakonima o krivičnim postupcima u Bosni i Hercegovini, te pravne posljedice njihove upotrebe uz uporednu analizu instituta nezakonitih dokaza u najznačajnijim pravnim sistemima evropsko-kontinentalnog sistema i anglosaksonskog pravnog kruga (SAD). U radu se ukazuje i na dva najznačajnija teorijska i uporedna sistema izdvajanja nezakonitih dokaza – apsolutni i relativni sistem izdvajanja nezakonitih dokaza. U zadnjem poglavlju rada dat je opsežan pregled prakse Evropskog suda za ljudska prava i prakse Ustavnog suda Bosne i Hercegovine po pitanju nezakonitih dokaza. Normativnom analizom domaćih pravnih normi na kojima je utemeljen institut nezakonitih dokaza, uz utvrđivanje njihovog tačnog značenja i smisla, te paralelnim kompariranjem sa uporednim sistemima uz osvrt na dosadašnju sudsku praksu po pitanju pravnih posljedica upotrebe nezakonitih dokaza u krivičnom postupku, autorica zaključno, a što je i cilj rada, iznosi svoj stav i ukazuje na nužnost promjene zakonske regulative kada je u pitanju apsolutni oblik izdvajanja nezakonitih dokaza i normiranje tzv. relativnog izdvajanja koje se temelji na razmjernosti, što je u skladu i sa dominantnim kretanjima u razvoju ovog instituta u uporednom pravu. Ključne riječi: nezakoniti dokazi, apsolutno i relativno izdvajanje nezakonitih dokaza, razmjernost, uporedno pravo.