Аңдатпа
Sažetak: U sprinterskim disciplinama vrlo važno mjesto zauzimaju start i startno ubrzanje koje u velikoj mjeri generiše konačni rezultat. U zavisnosti od odgovarajućih individualnih morfoloških dimenzija, a naročito motoričkih i funkcionalnih sposobnosti takmičara mogućnost dobre realizacije ovih parametara je izvjesnija. Međutim, i pored vrhunskih rezultata koje ostvaruju, razlike u ova dva parametra su evidentne, što u pogledu na konačni rezultat ima određenog efekta. Cilj ovog istraživanja je bio da se utvrde razlike u vremenu startne reakcije i rezultata u sprinterskim disciplinama finalista Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Analizirani su rezultati finalista (24 muška) i 24 (ženska) takmičara koji su nastupili u finalnim trkama na 100m, 200m i 400m. Evaluacija vremena startne reakcije (ms) i rezultata u sprintu (s) bazirala se na izvještajima koje je službeno objavila Međunarodna atletska federacija (IAAF). Rezultati analize T-testa su pokazali statistički značajne razlike u vremenu reakcije kod ženskih takmičara u disciplinama trčanja 100m i 400m (t= -3,220; p<0,01) kao i za discipline 200m i 400m (t=-2,550; p<0,01), za razliku od muških finalista gdje nisu zabilježene statistički značajne razlike. Takođe, u istim disciplinama između polova nisu zabilježene statistički značajne razlike, dok su evidentne u postignutim rezultatima u disciplinama 100m (t=-2,842; p<0,05), 200m (t=-11,526; p<0,01) i 400m (t=-27,019; p<0,01).